Kako sam prekinula emotivnu vezu ... s hranom?!

21:59

Davno je počela ta crna romanca... Bila sam definitivno premala da procjenim štetnom svoju naviku da odbačenost, nesposobnost i manjak ljudi koje sam smatrala prijateljima - nadomjestim hranom. Činilo se kao da hrana ispunja sve praznine.
Kad sam ostajala sama doma, pod teretom odgovornosti za malu sestru koju sam čuvala - jela sam. Kao za razbibrigu.
Kad sam osjećala pritisak u školi - jela sam. Kao za snagu.
Kad sam osjećala da sam odbačena - jela sam. Hrana me nije odbacivala.
Kad bi mi profesorica iz tjelesnog rekla da sam pretila - jela sam. Njoj u inat.
Kad bi me mama ukorila - jela sam. Njoj u inat.
Kad su me ostala djeca izbjegavala - jela sam. Da im pokažem da ih ne trebam.
Svaka loša emocija, stres...pa čak i neke sretne situacije, obilježavala sam hranom. U nemogućnosti da se borim na bilo koji način, tako sam se tješila.

Možda možete vidjeti da sve vežem za neko predpubertetsko razdoblje svog života, ali sve što se događalo kasnije jako me oblikovalo. 'Ajde, ne paničarim, dobro me i okrenulo, kako je moglo. :D I ne žalim se, doista se nikad ne žalim. Samo znam cijeniti sve darove moje sadašnjosti.


Ne znam jesam li sama kriva, je li netko drugi kriv. Znam samo da sam odrasla vrlo neuklopljena i da sam provodila dobar dio vremena u nadoknadi hranom za sve što mi je ikad falilo. Nadoknadi koja me pretvorila u diva pokraj ostalih curica. I to je vodilo u još gore odskanjanje i  zatvaranje, u još dublju rupu. I, ne, nije ovo priča o nesretnom odrastanju jer nisam imala nesretno odrastanje. Za one koji mene ne znaju, odrasla sam kao voljena i prvorođena uzdanica u Imotskom. Nije bilo do obitelji, uvijek sam bila obožavana. Ali i, kvrapcu, previše osjetljiva za snalaženje u stvarnosti. Cmizdrila sam, uvijek sama sebi vječna briga.

Vratimo se na bitno - nisam znala za mjere. Nisam osjećala ni glad ni sitost. Samo bolesno zadovoljstvo. I to se razvijalo u ovisnost. Sjećam se vremena kad sam bila u stanju pojesti neviđene količine slatkiša. Samo me Nebo spasilo od neke šećerne bolesti. Mrzim vam ovako govoriti o sebi, ali veoma svinjska navika to bijaše.

Sama se grozim ovih svojih opisa. I nadam se da nikad niste bili u emotivnom odnosu s hranom pa vaša svijest staje na mojim riječima... Još da kažem da je prije prekida te veze .. Ona doživjela i svoj vrhunac. Da, poremećaj hranjenja nije neka velika tajna mog života. Poremećaji hranjenja postoje - češći su nego što mislite. I bole, jako bole jer su bolest. A ne izbor.
 Kako sam prekinula tu vezu? To je ljepši dio mog članka.


Naime, kad sam krenula u prvi - drugi razred gimnazije (nevjerojatno mi je kad shvatim da pričam o vremenu prije 7-8 godina), stvari su laganini krenule na bolje. Za prvu ruku, okružila sam se boljim ljudima i gradila zdravije ljudske odnose. Osjećala sam se mnogo bolje, prihvaćenije i mentalno zdravije. Upisala sam se na mnogobrojne aktivnosti. Ne pretjerujem kad kažem da mi je volontiranje spasilo život. Tu sam upoznala - samodisciplinu. Danas za sebe mogu reći da, po potrebi, imam dobro istreniranu snagu volje. Iako može bolje. To su stvari koje uvijek mogu bolje.
Konačno sam imala život, obaveze, prijatelje. I to prijatelje koji su me zvali i kojima sam trebala. Osjećala sam se poželjno.  Krenula sam jesti da bih živjela, a prestala živjeti da bih jela.

Nekim ljudima i danas nije jasno zašto studiram redovno, više-manje uvijek imam neki posao, volontiram, pišem blog, održavam vezu na daljinu i svaki dan stignem popiti barem jednu kavu s prijateljicama. Naime, ja sam zdrava jedino kad sam jako aktivna. Dosada je uvijek bila majka svih problema koje sam ikad imala. Ja moram biti stalno u pokretu da bih bila zdrava, normalna i da bi bila na korist ljudima koji me vole. :) Svi koji ne razumiju... sada bi trebali razumjeti. :D Ne znam je li to strah od neke samoće, bojim li se možda da opet ne ostanem sama.. Ne znam. Znam samo da sam ovako mirna. Da skratim, ljepota ovog mira stoji u nekoliko činjenica: mnogo reda u životu, dosta rada i puno ljubavi kojom sam nekako stalno okružena. :D Život je reciprocitet. Život je doista reciprocitet i dobro se dobrim vrati! To je najbolje! :) I, naravno, još je mnogo zdravijih navika zrelih ljudi koje moram usvojiti, poput redovitijeg vježbanja i slično. Ali na tom sam putu, 21 godina mi je tek! A i to savršenstvo, stalna prelijepost, predobrost - rob tih umišljenih ideala ne želim uopće biti.  :) 

Što je poanta ovog teksta... Ne tražim ja aplauze, pišem ovo u najvećoj poniznosti, želji da vas tekst pouči. Pa ne znam, voljela bih možda, ako među vama netko ima problema s istom situacijom.. da se pronađe, da se trgne... Sve na našem tijelu odraz je onog u našoj glavi. Zato nikad nisam htjela biti samo beauty blogerica. Ono što nosim na van odraz je onog unutra, i to je puno bitnije njegovati! A ako mogu ja - možeš i ti! :D
Samo zdravlje je ljepota, curke! :)
Želim i vama nadahnutu noć! :)

You Might Also Like

11 komentari

  1. Eh, ne mogu da te zamisli pretilu. Nikako. Ja sam imala problema s kilogramima, dijete ali i setnja sa usponom vise puta sedmicno je zakon. Kad sam pokusala odrzavati tezinu sa dijetom bez aktivnosti, bila sam nervozna, dok uz setnju nema nervoze, covjek ljepse spava, uziva gledajuci kako se noge oblikuju. Da se ne lazemo, nisu to setnje od pola sata vec minimum 3 sata, 3-4 puta sedmicno. Setnje po gradu, od izloga do izloga se ne racunaju. :) ali dobro dodju.

    OdgovoriIzbriši
  2. Slažem se da se čovjek uz vježbu puno bolje i zdravije osjeća :D Danas sam puno zrelija i snažnija po tom pitanju i potpisujem tvoje metode sa šetnjama apsolutno :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Jao kako odličan post, sviđa mi se i sadržaj i tvoj način pisanja. Pravi si romntičar u duši, baš se ističeš u hrpi ovih blogova :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti na lijepim riječima. :) Nekad se pitam pravim li budalu od sebe, ali nekako se trudim biti iskrena. :D Kad bi svi pričali samo najbolje od nas - bloganje ne bi imalo svrhe :D

      Izbriši
  4. Ti inspiriraš :) Svaka čast :) <3

    OdgovoriIzbriši
  5. I ti mene inspiriraš, uvijek imaš pregršt lijepih riječi! :D Hvala ti :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Sada jako lepo izgledas i nemoj opet raditi nekome nesto u inat! Prelepa si i kreativna! Uspesna si i to ljudima upada u oci! Vodi racuna o sebi i radi stvari koje ti prijaju! Mi, neki ljudi sa strane, te podrzavamo <3 :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma više nikad ne bih! :) I hvala na podršci :*

      Izbriši
  7. Ajme, tako lijepo pišeš da se post koliki god bio čita u trenu. :D
    Rane tinejdžerske godine (7-8 razred OŠ) stvarno znaju bit gadne jer dijeca ponekad jako okrutna. I sama sam bila uvijek najviša u razredu, vječito svagdje "stršala" zbog toga često bila izrugivana i nazvina raznim pogrdnim osobinama jak je to udarac na samopouzdanje tako osobe.
    Drago mi je da si pronašla sebe, našla način koji te ispunjava i gura naprijed. Iiii da, imaš savršenu liniju. :D

    OdgovoriIzbriši
  8. Hvala ti na komplimentima :D Da, djeca znaju biti okrutna, ali jako :/

    OdgovoriIzbriši
  9. Najveci krivac su druga djeca. Npr za razliku od tebe, ja sam bila mrsava i mala. I opet sam trpila komentare tipa vjesalica, kostur, sperploca i ostalo. Za bit zdrav najbitnije ti je odabrati zdravu okolinu. Ne se prilagoditi drugima vec rasti zajedno i graditi sebe. Problem je uvijek u ljudima, a male sredine su cesto leglo problema.

    OdgovoriIzbriši